Postoje šartovi i napomene u vezi sa rukjom, a one su:
1. Forma i sadržaj rukje mora se temeljiti na Kur’anu i sunnetu, bez širka, novotarija i zabranjenih stvari.
2. Musliman treba da se pouzdaje u Allaha i za Njega veže, s čvrstom svijesti da je rukja samo uzrok i da koristi samo Njegovom dozvolom.
3. Rukja ne treba da mu bude kao “proba”, nego da su i učač i onaj kome se uči uvjereni da rukja zaista djeluje i da je koristan lijek.
4. Svi kur’anski ajeti su lijek, jer je Allah rekao: “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima”, ali je najpreče da se u rukji koriste ajeti koji su u predajama navedeni da se uče u rukji.
5. Najbolje je da čovjek sam sebi uči, jer je to najkorisnije i najiskrenije očitovanje zavisnosti od Allaha i potrebe za Njim, jer prisutnost srca i iskrenost namjere utječu na djelotvornost rukje.